U prvom delu ove serije razgovarali smo o tome zašto teorija tipova ličnosti može biti korisna prilikom kreiranja fiktivnih likova, ali i tokom samog procesa pisanja. Ali kako to zapravo izgleda u praksi? Hajde da detaljnije pogledamo kako uključivanje teorije tipova ličnosti u razvijanje likova može doprineti tome da budu uverljiviji i realističniji, uz nekoliko primera.
Doslednost
Uzimajući u obzir lični tip lika, autor može da oblikuje ponašanje tako da bude dosledno, čime izbegava da zbuni ili iznervira čitaoce postupcima koji deluju nepredvidivo ili neusaglašeno. Počećemo od jednog primera.
Primer: Vodnik Denis Vošington (Nemiran Protagonista, ENFJ-T) uvek je prva ulazila kroz vrata tokom racija. Uporna još od prvog dana na službi, želela je da dokaže svoju vrednost u plavom moru muškosti koje joj je ponekad izgledalo kao da preti da je proguta. Svoj posao je radila s ponosom, spremno koračala napred rešenom da prokopa rupu u umornom, zastarelom shvatanju odeljenja, baš kao što bi snažno nogom otvorila vrata tokom upada.
Pozivanje na model teorije ličnosti za Nemiran Protagonista pruža uvid u to kako će se ovaj lik verovatno ponašati u bilo kojoj situaciji. Ona je hrabra, usmerena ka budućnosti, idealistična i nemirna. Poznavanje njenih sklonosti i ponašanja vođenih osobinama pomaže autoru da odluči kako će da reaguje na sukob s kolegom, svađu s partnerom, smrt u porodici ili čak na nešto jednostavno poput deteta koje je oborilo lampu. Ovo održava doslednost lika, ma koji deo priče se trenutno piše.
Ponekad lik mora da uradi nešto što se na prvi pogled ne uklapa u njegov tip ličnosti. U takvim slučajevima, autor bi trebalo jasno da objasni ili dočara razlog za takvo ponašanje. (O ovoj temi ćemo detaljnije govoriti u trećem delu.)
Motivacija
Pažnja posvećena ponašanju koje proizilazi iz osobina može pomoći autoru da likovima da promišljene razloge za to kako postupaju, a istovremeno se to može lepo uklopiti sa njihovom prošlošću i ličnim detaljima.
Primer: Arman (Asertivan Logičar, INTP-A) lutao je po kalifatu, nesposoban da pronađe radost u zanatu svog oca ili spokoj pored majke – a za njihovo neodobravanje ga nije bilo briga. Uzbuđenje otkrivanja ga je stalno vuklo napred, kao i izazov da od plemstva kraljevstva otima najlepše dragulje. Arman nije video ništa loše u krađi od bogatih, niti je video razlog zašto sam ne bi postao bogat, i uvek je razdragano smišljao nove i domišljate prevare.
Zašto Arman ne mari za zakon niti za želje svojih roditelja? Da li je prosto pohlepan dripac? Možda i ne. Kao Intuitivan i Logičan tip, on racionalizuje sve što ga sputava u inspiraciji, a radije je samosvojan jer je donekle zaštićen od tuđih osećanja. Njegov Asertivan Identitet ga čini samopouzdanim, ali bez ambicija koje bi ga vezivale za ustaljene strukture života – radi ono što hoće, kad hoće. Osobina Fleksibilan pokreće njegovu radoznalost i omogućava mu da se oseća prijatno čak i kad krši pravila. On je drag šeret, ali bez imalo kajanja što mu je sopstvena dobrobit uvek na prvom mestu.
Međuljudski odnosi
Razumevanje kako različiti tipovi ličnosti međusobno utiču pomaže autorima da dobiju uvid u to kako likovi mogu da se upuste u pozitivne ili negativne odnose, što može biti pravi izvor inspiracije za zaplete i živopisne scene.
Primer: Luka (Nemiran Posrednik, INFP-T) je bivao sve zabrinutiji zbog svog slučajnog saputnika. Već je bilo dovoljno loše što se žičara neočekivano zaustavila iznad opasno oštrih stena koje izviruju iz kasnozavršene snežne površine, ali Amerikanac pored njega delovao je jednako nemarno koliko i neuredno. „Brate, mislim da možemo samo da skočimo dole“, rekao je Amerikanac (Asertivan Preduzetnik, ESTP-A), nagnuvši se napred i zaljuljavši njihovu zajedničku klupu. „Molim te, prestani da se pomeraš. Hajde da sačekamo, molim te“, rekao je Luka bolnim engleskim sa švajcarskim naglaskom, poželevši da je ostao u svom ateljeu u Bernu. Amerikanac se samo nasmejao i ljuljao nogama, ljuljajući klupu još više. „Opusti se, burazeru...“
Znanje da je Luka osetljiv, povučen tip olakšava autoru da odluči kako bi reagovao na mnogo direktniji, ali i nemarni tip kao što je Asertivan Preduzetnik. Luka je užasnut mogućnošću opasnosti, ali ipak ostaje pristojan, dok Amerikanac ima samopouzdanja u sopstvenu procenu sadašnje situacije i ne razmišlja mnogo o tuđim brigama i „šta ako“ scenarijima. Kada su polarnosti likova jasno postavljene kroz tipologiju, njihova interakcija praktično piše sama sebe.
Unutrašnje reakcije
Odlučiti kako će se likovi osećati povodom određenih događaja mnogo je lakše ako autor prati „mapu ponašanja“ na osnovu teorije ličnosti, što pomaže u produbljivanju reakcija i unutrašnjih misli likova. Ovo može posebno doprineti ekspoziciji i unutrašnjem narativu. Na primer, razmotrimo priču o sredovečnom udovcu koji je umoran od samoće i pokušava da prevaziđe svoju izolovanost.
Primer: Kristofer (Nemiran Arhitekta, INTJ-T) nije znao kako da se ponaša prema baristkinom koketiranju. Da li je to čista profesionalna ljubaznost, ili je zaista smatra privlačnim? Možda samo umišlja njeno interesovanje? Isprobavao je i velike i nikakve napojnice, ali ona mu je uvek poklanjala posebnu pažnju koja je zapalila dugo prigušene, dečačke nade. Pomisao na vezu sa mlađom ženom u njemu je izazivala kolebanje i nije bio siguran da li sebi može dozvoliti da postupi po svojim željama. Naravno, svo njegovo mučno promišljanje nije donelo ni trunku društvene smelosti, pa je i tog jutra njihova razmena bila rutinska kao i naručivanje kafe.
Razumevanje unutrašnjih procesa pokrenutih osobinama pomaže autoru da izabere tip ličnosti svog lika i shodno tome opiše te procese. Nemiran Arhitekta se savršeno uklapa u lik udovca, jer bez obzira na živu maštu i inspirisane želje, ovaj tip ličnosti često okleva da deluje, filtrira osećanja kroz racionalnu analizu umesto da ih neposredno izrazi – osobina zbog koje je romantika posebno napeta tema za priču.
Autonomija
Pisci fikcije su do određene mere ograničeni sopstvenim tipom ličnosti, pa nesvesno projektuju sebe u svoje likove i ponekad zamute razlike svojim karakteristikama. Zamisliti razmišljanje potpuno drugačije osobe je teško, ali razumevanje različitih tipova ličnosti može pomoći autorima da se s tim zadatkom lakše izbore. To takođe omogućava da likovi budu dovoljno različiti iako dolaze iz iste autorske glave.
Primer: Autor (Nemiran Aktivista, ENFP-T) piše mračnu priču o bračnom paru iz predgrađa koji pokušava da se izbori sa smrću jedinog deteta, tinejdžera koji je stradao vozeći pijan. Autor odlučuje da otac bude Nemiran Logističar (ISTJ-T) i istražuje kako bi taj tip prebrodeo takvu traumu. Dok bi autor u stvarnoj tuzi prirodno potražio podršku najbližih, shvata da lik oca verovatno potiskuje bol i odlučuje da piše o njegovom upadanju u mračnu spiralu alkoholizma kako bi pobegao od svojih osećanja.
Teško je uverljivo pisati o likovima koji su nam strani, ali teorija ličnosti je poput vodiča kroz nepoznat pejzaž tuđeg srca i uma.
Fleksibilna inspiracija
Kada su likovi definisani prema tipovima ličnosti, plodna mašta autora može lako da sagleda kako bi njihovi životi mogli izgledati, što rađa odlične ideje za zaplet. Sukobi ili harmonija između stilova, metoda, pa čak i dugoročnih ciljeva likova postaju jasniji ako imaju čvrsto određene tipove ličnosti. Verovatne međusobne interakcije su samo polazna tačka, a autori ipak zadržavaju veliku slobodu u odlučivanju o postupcima svojih likova.
Primer: Likovi sa izrazito različitim tipovima mogu izgraditi vezu baš zato što se njihovi suprotni kvaliteti međusobno dopunjuju i čine ih odličnim timom. S druge strane, ti isti tipovi mogu se međusobno prezirati jednostavno zato što nisu dovoljno zreli da prepoznaju prednost uravnotežene saradnje nad insistiranjem na sopstvenom načinu. Istovremeno, likovi sa veoma sličnim tipovima ličnosti mogu se lako složiti kao srodne duše, a mogu trpeti i značajne sukobe u pogledu kulture, uverenja ili lične motivacije, uprkos sličnostima.
Bilo da ličnosti likova stvaraju među njima bliskost ili ih suprotstavljaju, autori mogu dostići veću dubinu kada su motivi oblikovani prema teoriji ličnosti. Naravno, samo zato što su likovi duboki i dosledni ne znači da treba uvek da budu predvidivi – a to je tema našeg sledećeg nastavka.
Dalje čitanje
Pogledajte i druge tekstove iz naše serije o pisanju fikcije:
Teorija ličnosti u pisanju fikcije I: da likovi budu lični
Teorija ličnosti u pisanju fikcije III: granice i kršenje pravila
Teorija ličnosti u pisanju fikcije IV: dubine zla – „negativci“
Teorija ličnosti u pisanju fikcije V: pisanje za tipove ličnosti čitalaca