U prvom dijelu ove serije govorili smo o tome zašto može biti korisno koristiti teoriju tipova osobnosti pri stvaranju fiktivnih likova, ali i u samom pisanju. No, kako to zapravo izgleda u praksi? Pogledajmo pobliže kako uključivanje teorije tipova osobnosti u razvoj likova može učiniti likove uvjerljivijima i realističnijima, uključujući i nekoliko primjera.
Dosljednost
Ako autor ima na umu tip osobnosti svog lika, može prikazati ponašanje koje je ujednačeno i razumljivo, izbjegavajući tako zbunjivanje ili iritiranje čitatelja naizgled neuobičajenim ili nedosljednim postupcima. Krenimo od primjera.
Primjer: Narednica Denise Washington (Nemiran Protagonist, ENFJ-T) uvijek je prva ulazila kroz vrata prilikom racije. Neumoljiva otkako se pridružila policiji, željela je dokazati svoju vrijednost u plavome moru muškosti koje je ponekad prijetilo da je proguta. S ponosom je obavljala svoj posao, odlučno zakoračivši naprijed s namjerom da probije rupu u zastarjelom, ukorijenjenom načinu razmišljanja u odjelu – baš kao što bi nogom razvalila vrata tijekom racije.
Pozivanje na model teorije osobnosti za Nemiran Protagonist pomaže shvatiti kako će se taj lik ponašati u bilo kojoj situaciji. Ona je hrabra, okrenuta budućnosti, idealistična i nemirna. Poznavanje njezinih osobina i sklonosti u ponašanju pomaže autoru da odluči kako bi ona reagirala na konflikt s kolegom, svađu s partnerom, smrt u obitelji, ili čak na nešto jednostavno poput djeteta koje prevrne lampu. To podržava dosljednost lika, bez obzira na to o kojem se dijelu priče radi.
Ponekad lik mora učiniti nešto što se ne uklapa u njegov tip osobnosti. U takvim slučajevima, autor treba voditi računa da jasno prikaže ili objasni razlog za to. (O ovoj temi ćemo detaljnije govoriti u trećem dijelu.)
Motivacija
Pažnja prema ponašanju koje je vođeno osobinama pomaže autorima da likovima daju uvjerljive razloge za njihova djela, ali i da to lijepo usklade s pozadinom i osobnim detaljima lika.
Primjer: Arman (Samouvjeren Logičar, INTP-A) lutao je kroz kalifat, ne nalazeći radost u očevom zanatu ni zadovoljstvo uz majku – i nije se previše obazirao na njihovo neodobravanje. Uzbuđenje otkrića neprestano ga je vuklo dalje, kao i izazov oslobađanja najraskošnijih dragulja iz ruku plemstva. Arman nije vidio ništa loše u krađi od bogatih ni razlog zašto i sam ne bi stekao bogatstvo, a uvijek je veselo smišljao nove i domišljate sheme.
Zašto Arman tako malo mari za zakone i želje svojih roditelja? Je li on samo pohlepan bezobraznik? Možda i nije. Kao intuitivan, logičan tip, racionalizira svaki pokušaj ograničavanja svoje inspiracije i preferira samostalnost jer je donekle izoliran od emocija drugih. Njegov Samouvjereni identitet čini ga sigurnim u sebe, ali ne i pretjerano ambicioznim u životnoj strukturi – radi ono što želi, kada želi. Osobina Fleksibilan potiče njegovu radoznalost i omogućuje mu da se lako nosi s kršenjem pravila. On je simpatičan varalica, ali ostaje nepokolebljivo usmjeren na sebe.
Međuljudska dinamika
Razumijevanje načina na koji različiti tipovi osobnosti međusobno djeluju pomaže autorima da pronađu nove uvide u to kako likovi mogu pozitivno ili negativno utjecati jedni na druge, što može inspirirati radnju i živopisne scene.
Primjer: Luca (Nemiran Posrednik, INFP-T) bio je sve zabrinutiji zbog svog slučajnog suputnika. Već je bilo dovoljno loše što je njihova žičara iz nekog razloga stala iznad opasno oštrih stijena koje su virile iz kasnozime, ali Amerikanac do njega također se činio jednako neopreznim kao i neurednim. “Frende, mislim da možemo samo skočiti dole,” rekao je Amerikanac (Samouvjeren Poduzetnik, ESTP-A), naginjući se i ljuljajući njihovo sjedište. „Molim te, prestani se micati. Samo pričekajmo, molim te“, rekao je Luca bolnim, švicarskim engleskim naglaskom, poželjevši da je ostao u svom ateljeu u Bernu. Amerikanac se samo nasmijao i nastavio ljuljati nogama, još jače. „Ma opusti se, brate...“
Zahvaljujući tome što znamo da je Luca osjetljiva, tiha osoba, autor može lako odlučiti kako će reagirati na izraženije i ležerne tipove poput Samouvjerenog Poduzetnika. Luca je prestravljen mogućim opasnostima, ali ostaje pristojan, dok Amerikanac samopouzdano procjenjuje situaciju i neće se zamarati tuđim brigama oko “što ako”. Kada se likovi osmisle na temelju jasnih razlika iz teorije tipova, njihove interakcije gotovo da se pišu same.
Unutarnje reakcije
Odlučivanje o tome kako se likovi osjećaju zbog događaja postaje mnogo jednostavnije ako se autor vodi „behavioralnom mapom” teorije tipova osobnosti, što pomaže u oblikovanju njihovih reakcija i unutarnjih promišljanja. To je iznimno korisno kod izlaganja radnje i unutarnjih narativa. Primjerice, razmotrimo priču o udovcu srednjih godina koji je umoran od samoće i pokušava se izboriti s izoliranošću.
Primjer: Christopher (Nemiran Arhitekt, INTJ-T) nije znao kako se ponašati kada bi mu baristica flertovala. Je li to bio profesionalni pragmatizam ili ga je doista smatrala privlačnim? Možda si je sve samo umišljao? Eksperimentirao je dajući velike napojnice i uopće ne ostavljajući ih, ali uvijek mu je pridavala posebnu pažnju koja je budi davno zaboravljene, dječačke nade. Pomisao da izlazi sa znatno mlađom ženom unosila je nemir, a pitao se bi li si ikad mogao dopustiti da posluša vlastite želje. Naravno, sva ta mučna preispitivanja nisu proizvela hrabrost da nešto poduzme, pa je njihova jutarnja razmjena bila jednako rutinska kao i njegova narudžba kave.
Razumijevanje unutarnjih procesa vođenih osobinama pomaže autoru izabrati tip osobnosti svog lika, a zatim i opisati te procese na uvjerljiv način. Nemiran Arhitekt ovdje savršeno pristaje liku udovca – živa mašta i duboko nadahnuće, ali i sklonost odgađanju akcije, jer osjećaje uvijek filtrira kroz racionalno promišljanje umjesto da ih jednostavno izrazi. Takva sklonost čini romansu osobito napetim i zanimljivim dijelom priče.
Autonomija
Fiktivni pisci uvijek su u određenoj mjeri ograničeni vlastitim tipom osobnosti, pa nesvjesno mogu projicirati sebe u svoje likove i time zamutiti njihovu osobnost. Razmišljati poput sasvim drugačije osobe nije lako, no razumijevanje drugih tipova osobnosti autorima pomaže u tome. Također olakšava razlikovanje likova, tako da se istaknu iako su izišli iz iste mašte i pera.
Primjer: Autor (Nemiran Aktivist, ENFP-T) piše mračnu priču o bračnom paru iz predgrađa koji se pokušava nositi s gubitkom jedine kćeri, tinejdžerice koja je poginula vozeći automobil pod utjecajem alkohola. Autor je odlučio da će otac biti Nemiran Logističar (ISTJ-T) i istražuje kako taj tip osobnosti može doživjeti takvu traumu. Dok bi autor sam u trenucima tuge najradije potražio podršku najbližih, shvaća da će otac vjerojatno potiskivati bol i stoga odlučuje pisati o njegovu padu u tamni ponor alkoholizma kako bi pobjegao od osjećaja.
Nije uvijek lako vjerodostojno pisati o likovima koji su nam strani, no teorija tipova osobnosti ponaša se poput vodiča kroz nepoznati krajolik tuđeg srca i uma.
Fleksibilna inspiracija
Kada su likovi oblikovani prema tipovima osobnosti, autorova mašta lako može vizualizirati njihove živote i time nadahnuti izvrsne dramaturške zaplete. Sukobi ili sklad između stilova, metoda pa čak i dugoročnih ciljeva likova jasnije se uočavaju kada imaju jasno definiran tip osobnosti. Pretpostavljene interakcije su samo polazišna točka – autor i dalje ima slobodu odlučivati o njihovim postupcima.
Primjer: Likovi s izrazito različitim tipovima mogu razviti snažnu povezanost jer se suprotne osobine međusobno nadopunjuju, čineći ih izvrsnim timom. S druge strane, ti isti tipovi mogli bi međusobno zamrziti, jednostavno zato što nisu dovoljno zreli da cijene vrijednost uravnotežene suradnje više od potrebe da sve rade na svoj način. Slično tome, likovi s vrlo sličnim tipovima mogu biti pravi srodnici, ili pak zapasti u oštre sukobe oko kulture, uvjerenja ili osobnih motiva, unatoč sličnosti osobnosti.
Bilo da osobnosti likova dovode do njihove bliskosti ili sukoba, autori mogu postići veću dubinu kada su razlozi oblikovani teorijom osobnosti. Naravno, to što likovi imaju dubinu i dosljednost ne znači da moraju uvijek biti predvidljivi – a upravo to je tema naše sljedeće epizode.
Dodatno čitanje
Pogledajte i druge dijelove naše serije o pisanju fikcije:
Teorija osobnosti u pisanju fikcije I: učinite likove osobnima
Teorija osobnosti u pisanju fikcije III: granice i kršenje pravila
Teorija osobnosti u pisanju fikcije IV: dubine zla – „negativci“
Teorija osobnosti u pisanju fikcije V: pisanje za tipove osobnosti čitatelja
Teorija osobnosti u pisanju fikcije VI: proširivanje privlačnosti